Muškarac i šminka – priča prva 1

Ako neka devojka bude čitala ovo, neka se ne uplaši – sve što treba da uradi je da otvori padobran kada bude padala u nesvest!Preporučljivo je da posle čitanja preslušate nekoliko desetina pesama sa žestokim ritmovima, kako biste što pre potisnuli želju da ste hteli da naudite piscu ovog teksta.

Ajde da počnem, zbog toga sam ovde…

Šta se može reći o muškarcu koji je zalutao u okrutni svet žena? Ništa loše, reklo bi se.
Šta mu fali, neka se navikava. Iza svakog uspešnog muškarca treba da stoji jedna uspešna žena koja će govoriti da iza svakog uspešnog muškarca stoji uspešna žena. A na svakoj uspešnoj ženi treba da stoji besprekorna šminka. Dobro, muškarcu uspešna žena možda i nije potrebna uvek, ali ženi šminka jeste. A šta se dešava kada je šminka potrebna muškarcu? Eeee…

Prvi put sam šminku koristio kada sam bio jaaaako mali… Niži od prve police na ormaru, a opet dovoljno snalažljiv da upotrebim čudesan izum čovečanstva zvani stolica i maznem sestri od tetke karmin iz vitrine. Moje razmišljanje je bilo otprilike ovako: ako ONE koriste šminku da bi bile privlačnije i lepše, zašto i JA isto to ne bih uradio? Logično. Nisam baš pogodio tačnu lokaciju na kojoj dotični karmin treba da se nanese. Više sam brljao po licu nego po usnama, tako da sam napravio nekoliko finih, crvenkastih štrafti. Čim me je videla, baka je rekla da sam pravi indijanac.

bannock indiansTog dana sam saznao ko je Hijavata. Ne mogu baš da kažem da smo ličili, ali da smo koristili istu šminku, to sigurno. Moj izlet u svet kozmetike nije prošao nezapaženo kod nekih starijih ljudi koji su mami i tati odmah ukazali pažnju na taj moj dar, pa sam i ja dobio adekvatan tretman. Obično mažnjavanje sestrinih drangulija za kinđurenje postalo mi je dosadno, jer sam hteo da u toj igrici pređem na drugi nivo. Tako sam, pored šminke, drpio i tečin prsluk, lak za kosu, nekakvu tetkinu olovku koja mi se činila vrlo čudnom (kasnije sam saznao da to nije obična olovka) i tamburicu koju niko nije svirao godinama, dok jedino od dede ništa nisam morao da mažnjavam, on mi je sve davao. Tog puta dao mi je šešir koji mi je baš sjajno stajao. I sve to mi je bilo potrebno da bih se prijavio na maskenbal koji su organizovali u mom zabavištu.

Bio sam mladoženja. Na moju nesreću, ONA nije bila na tom maskenbalu. Bio sam veoma tužan i razočaran, toliko da sam postao ravnodušan čak i prema spoznaji da su mog drugara uvalili da mi posluži kao mlada. Odradili smo tezgu kao dva prava profesionalaca i pokupili, a kasnije i pojeli prvu nagradu. Mojoj odbegloj mladoj nikada nisam oprostio tu ispalu, tako da sam joj uvek kupovao debele knjige za rođendan.

Sledeći put sam šminku koristio u prvom razredu srednje škole kada sam imao bend. Dobro, ajd sad, to i nije nešto čudno – hoće momak da izgleda čudnije sa par čudnih šara po licu i malo šminke na usnama. Imali smo mi neki svoj fazon koji je zahtevao maskiranje. Kao, eto,nismo isti kao drugi, ne možeš nas provaliti tek tako, bla, bla… Naivna mudrost  ;-)  Bilo je to vreme kad je stado žena intenzivno tragalo za stadom muškaraca  koji će da finansijski realizuju sve njihove kozmetičke (a kasnije i turističke, juvelirske…) prohteve.

Imali smo i prigodnu pesmu za tu priliku…

Lutka sa puno boja na sebi, pa ko je poželeo ne bi…
Za pametne stvari ona vremena nema, guši svoju ličnost u moru parfema…
Danju je plava, noću crvena, planira vredno da joj skoči cena
Ona je devojka sa hiljadu lica – prava kremašica!

Bilo kako bilo, naše šminkanje izazvalo je prilično čudnu reakciju jednog ženskog benda iz gimnazije, do te mere da su one počele da se šminkaju isto kao i mi. Mislio sam – vidi, vidi, pa kakva je sad ovo borba za autorska prava. Ima da vas tužim SOKOJ-u. Ne, čekaj, pa one nam nisu maznule pesmu, nego foru. Pih, a mi nemamo nikakvo društvo za zaštitu fora. Bez obzira na sve, nas su voleli više nego njih. Efekat šminkanja je kod njih otišao u pogrešnom smeru – htele su pažnju po svaku cenu, bez dobre priče i zanimanja za ono čime se bave. Znaju, bre, ljudi da primete ko ima iskren, a ko plagijatorski pristup. Pa nikad od vas Bangles ili The Heart. Pozerke jedne! Šminka se ne nosi da biste pozirale, već da biste istakli stav. Kad smo već kod stavova, to je bila jedna od onih retkih situacija kad se stav direktorke škole poklapao sa stavom njenog zamenika. Kasnije mi je jedna kremašica rekla i zašto nas direktorka toliko mrzi – ona uopšte ne zna da se našminka. I zaista, prva osoba kojoj je potreban sajt poput ovog je ONA.

A MI? Mi smo tu da primetimo kako ONE lepo izgledaju, da im prokomentarišemo (čitaj: pohvalimo) šminku i pokušamo da budemo maksimalno ponosni na činjenicu da ne moramo da trošimo lovu na stvari poput laka za nokte, maskare, karmina za usne ili nečeg petog.

In the middle of difficulty lies opportunity…

Za Kremasicu pisao Mohikanac!