Termin je 13.12.2017. Inače na dan mog rođendana :) Ništa se ne dešava. CTG pokazuje neke kontrakcije ali ih ja ne osetim. Kako doktori dozvoljavaju da se prebaci termin do šest dana i sedmog dana prijem u porodilište Betanija šalju me svakog dana na CTG da bi pratili da li se nešto neobično dešava, da li je bebac okey i sl. I naravno ja sam išla svih šest dana na kontrole jer se mojoj curici nije izlazilo napolje, sve je bilo dobro ali sam sedmi dan morala biti primljena u Betaniju kako bi mi izazvali porođaj. 19.12. u 8:00h, ja na prijemu sve sa koferom čekam na CTG, na UZ i ginekološki pregled i sve ostalo što je potrebno.

teaPosle toga me smeštaju u sobu. U sobici smo bile samo nas dve. Bilo je fino i prijatno. “Osoblje” divno sve od doktora do spremačica. Rekli su mi ukoliko ne krenu kontrakcije da ću posle ručka (koji je u 12h) popiti ricinusovo ulje koje bi trebalo da mi izazove kontrakcije. Čula sam da je jos nekim trudnicama rečeno isto. I naravno došao ručak kod mene ni K od kontrakcija, lepo sam ručkala zatim popila ulje i čekala da se nešto desi. Međutim ništa se kod mene ne dešava sem dva odlaska do wc-a, a na hodniku čujem njih dve kako “kukaju” od bolova jer je ulje odradilo posao i krenuo im porođaj, a meni ništa. Zatim večera, druženje sa cimerkom u sobi, ništa novo i dalje. Došlo je vreme za klizmicu kako joj tamo tepaju i brijanje ukoliko nisi sređen. Ništa posebno, ništa strašno, preživeli smo i to. Ukoliko ne krene porođaj u toku noći, ja idem na pregled u 8h ujutru. Jutro je, ja na pregledu otvorena 1,5cm tačnije ništa, Dr. mi je ubacila gel za razmekšavanje grlica i rekla da se javim ukoliko osetim kontrakcije. Vratila sam se u sobu čekajući da se nešto desi i dva sata kasnije ja osetim neko stezanje stomaka ali nije bolno. Stezao se prvo na 15ak minuta pa na 8, pa 5. Odlazim do Dr. da saopštim da se nešto dešava gde me opet stavlja na pregled a ja i dalje isto otvorena, znači opet ništa. Čekam 12h kako bi me odveli u predporođajnu salu i izazvali porođaj. Došlo vreme i za to… Znači 20.12.2017. 12:10h doktor mi prokida vodenjak osetim toplinu i očekujem neke bolove, međutim i dalje ništa ja otvorena samo 2cm. Poslali su me malko da prošetam da se umijem da odem u wc ne bi li pokrenula porođaj šetnjom. Posle toga se vraćam u krevet, osetim blage kontrakcije ali ne dovoljne za porođaj, priključuju me na indukciju. Četiri sata kasnije ja uspela da se otvorim jos 2cm ukupno 4cm, juhuuu. Kontrakcije jedna za drugom, pokušavam i dalje da se skoncentrišem na disanje, onako školski.. Doktorka dolazi do mene vrši pregled i pokušava da dilatira grlić i okreće me na bok. Bukvalno sekund kasnije osetim jače kontrakcije. I u roku od 2,5 sata sam se otvorila jos 6cm i kreće porođaj, bolovi, naponi, kontrakcije sve jedno za drugim. Hvatala sam se za jastuk, krevet, dušek.. Sećam se ženice pored mene, dišemo u istom ritmu imamo u isto vreme kontrakcije, u jednom trenutku sam poželela da je uhvatim za ruku i kazem “možemo mi to”. Narednog trenutka sam istoj toj ženici rekla da ću da vrištim jer osetim da beba kreće napolje.. Vrištala sam :) Došli su svi, doktori, babice, sestrice. Počeli smo svi zajedno da napinjemo da spustimo bebu 10ak minuta kasnije i nekoliko predisanih napona i zatim napinjanja ponovo me dižu sa kreveta i odvode u porođajnu salu. Šetala sam do tamo tako izgubljena nisam bila svesna gde me vode u tom trenutku. Smestili me na porođajni sto, privezali i počeli da navijaju da guram bebu. Međutim mene je indukcija toliko izmorila ja nisam imala snage da guram i da se napinjem, pritekao je jedan krupniji doktor u pomoc da pogura malo stomak i u tom trenutku dok ja napinjem, on stiska stomak, ja osetim i kako babica radi epiziotomiju sekund kasnije izlazi moja devojčica Teodora i osećam toliko olakšanje. Babica mi je stavlja na grudi, ja je ljubim i kreću suze radosnice (kao na filmu), heh. Nisam u tom trenutku čula ni koliko je teška, ni dugačka, stanje šoka. Nju uzimaju i stavljaju na grejni sto a meni sleduje revizija i šivenje epiziotomije. Radi se sa anestezijom, nisam ništa osetila ali mi je nešto dugo trajalo pa se zapitah sta se tamo dešava, kad ono celih šest šavova. :( Ali dobro, idemo dalje… Ipak, rodila se Teodoraaa. :) Teška 3570g i dugačka 50cm. Ostavili su me na porođajnom stolu da odmorim dva sata i da provere krvarenje. Tada me je adrenalin pustio, počela sam da drhtim, nisam mogla da držim telefon u rukama, a želela sam muža da nazovem da mu javim kako je sve proteklo, iako je on uglavnom znao šta se dešava jer su mu javljali. Uspela sam nekako telefonirati i naravno odmah poslati sliku bebice. Došlo vreme da idemo u sobu, prelazim na krevet stavljaju mi bebu na grudi i voze nas do sobe.

Sve u svemu, kad uzmeš bebicu u ruke, zaboraviš na sve poteškoce, muke i bol.

 

Kremašica pita

Pitanje: Da li si koristila nešto za strije? Da li si dobila strije?

Tanja: Koristila Šaljićev melem, na stomaku nemam strije, a na grudima da od šestog meseca.