Svako od nas se seća prvih pubertetskih bubuljica i „trauma“ koje su sobom nosile. „Ceđenje“ je uvek bio prvi neiskusni promašaj koji je samo produbljivao patnju narušene lepote, onako kako je to prosečni tinejdžeri shvataju. Nakon početničkih grešaka i otkrića maminog tečnog pudera koji može da isuši bubuljice, te laganog prestanka „divljanja“ pubertetskih hormona, stvari su vremenom „legale“ na svoje mesto i mi bismo nalazili svoj emotivni ekvilibrijum. Međutim, ovo je ilustracija prosečnog iskustva – za neke, stvar sa bubuljicama prelazi u hroničan problem koji se značajno odražava na izgled, a samim tim i samopoštovanje, čak i tokom zrelih životnih godina.

popping-pimples

Kako nastaju bubuljice

 

Pojava akni ili „bubuljica“ vezuje se za masniju kožu. Naime, lojne žlezde koje se nalaze uz koren dlake prirodno luče sebum koji služi za zaštitu i „podmazivanje“ kože i dlaka. Najviše ovih žlezda ima na licu, grudima, leđima i ramenima pa su otud ova područja i najpodložnija pojavi akni.
Pojačano lučenje sebuma može dovesti do začepljivanja pore oko folikula čime se stvaraju preduslovi za nastanak bubuljica. Kada folikul dlake otekne nastaju tzv. beli mitiseri, a ako je pora na površini otvorena, dobijaju crnu nijansu zbog dodira za vazduhom i deluju kao da se u porama kože nakupila prljavština. Na žalost, da je reč samo o tome, redovno umivanje bi bilo jednostavno rešenje. Međutim, ove crne tačke svedoče o nakupljenom ulju i bakterijama koje su prvi znak upalnog procesa.
Kada inflamacija uzme maha, nastaju klasične crvene izbočine u čijem središtu se polako razvija beli centar – onaj isti koji smo u tinejdžerskim danima uporno cedili pred ogledalom kako bi smanjili veličinu bubuljice. Zahvaljujući nagomilavanju masti i mrtvih ćelija kože, te prisutnim bakterijama, dolazi do upale protiv koje se telo bori i tako nastaje gnoj koji čini da sredina bubuljice preraste u belu ili žućkastu izbočinu koja će pući sama od sebe ukoliko je ne iscedimo. Teži oblici ovakvih upala mogu trajati i nedeljama, pa čak i ostaviti ožiljke na koži.

 

Životne navike i masna koža

Opšte je mišljenje da je glavni uzrok masne kože fiziološke prirode i da se najpre odnosi na hormonski status organizma. Životni stil i navike mogu donekle imati uticaja na pojavu bubuljica, no postoje i uvrežena mišljenja o uzocima akni koja spadaju u domen mitova. Ovde ćemo analizirati šta je od toga bliže ili dalje istini:

  • HIGIJENA: Ljudi koji nemaju iskustva sa aknama ili su podložni predrasudama mogu biti skloni da pomisle kako je lice upadljivo masne kože i ispunjeno mitiserima ili drugim oblicima bubuljica odraz manjka higijene. Ovo ne može biti dalje od istine – redovna higijena lica ne može pomoći u prevenciji nastanka akni. Jedino što može pomoći u ubrzanju prolaska akutnih akni jeste ćišćenje lica posebnim kozmetičkim sredstvima – što već ne spada u opštu higijenu.
  • MASNA HRANA: Mnogi prave neku „logičku“ vezu između masne hrane i masne kože. U praksi, jedenje masne hrane nema nikakvog direktnog uticaja na pojačano lučenje sebuma i masnoću kože. Problem sa masnom i prženom hranom je u ravni opšteg zdravlja ili povećanog rizika gojaznosti – što eventualno na duži rok može imati posrednog uticaja na kvalitet kože kod žena – ali samo ako vodi ka razvoju metaboličkog sindroma i narušenog menstrualnog ciklusa.
  • MLEČNI PROIZVODI: Postoje određene studije koje dovode u vezu povećan unos mleka i mlečnih proizvoda sa pojavom akni. Mogući razlog je prisutnost hormona u kravljem mleku zbog načina uzgoja i prehrane životinja.
  • ALKOHOL: Iako česta upotreba alkohola može imati širok spektar negativnih uticaja na zdravstveni i socijalni status konzumenta, nije pronađena koleracija između čestog pijenja alkoholnih pića i bubuljica.
  • SLATKIŠI: Problem sa slatkišima i drugim namirnicama koje imaju visok glikemijski indeks jeste njihov uticaj na hormon insulin. Osim što može voditi razvoju dijabetesa, hronično povišen insulin se dovodi u vezu sa gojaznošću i razvojem sindroma policističnih jajnika kod nekih žena. Naime, sa lošom ishranom i manjkom kretanja, može doći do smanjene osetljivosti ćelija na insulin što dovodi do hronično povišenih vrednosti ovog hormona. Pokazalo se u praksi da to komplikuje hormonske mehanizme u telu i kod žena negativno utiče na redovnost ciklusa, te vodi ka dominaciji androgenih (muških) hormona u telu. Testosteron kao glavni muški hormon je na prvom mestu odgovoran za pojačano lučenje sebuma i masnu kožu.
  • STRES: Hroničan stres ostavlja svoje posledice na sve telesne sisteme, pa i na endokrini. U tom smislu, prolongirani stres može biti jedan od okidača koji će dovesti do zamašćivanja kože i izbijanja akni.
  • GENI: Smatra se da masnija koža može biti nasleđena i da samim tim neko može imati urođene predispozicije za pojavu akni. Obično se kod ljudi koji imaju nasleđenu sklonost ka masnoj koži to ispoljava prvi put u pubertetu, ali sa izlaskom iz njega ovo stanje ne prolazi nego prerasta u hroničan problem.

 

masna koža

Da li su sve bubuljice „hormonske“?

Iako se fraza “hormonske bubuljice“ ne koristi u medicinskom rečniku, laički možemo izvesti zaključak da sve bubuljice zaista jesu na neki način „hormonske“ (osim ako se ne radi o čisto naslednom faktoru), pošto smo već uočili da je glavni uzrok bubuljica zamašćena koža. Kao što je rečeno, do pojačanog lučenja sebuma koji zamašćuje kožu i čini da se začepi prostor oko folikula – dovodi povećan nivo andorgenih hormona, pre svega testosterona. Doduše, ne mora uvek značiti da je u telu prisutan višak testosterona, nego je moguće da ima više receptora za isti.
Veza hormona i bubuljica naročito je evidento kod žena, jer u danima pre dobijanja menstruacije kada dolazi do pada „ženskih“ hormona i dominacije „muških“, dobar deo njih iskusi izlaženje akni po licu.

 

Sindrom policističnih jajnika i bubuljice

Sindrom policističnih jajnika (PCOS) nije oboljenje već skup simptoma koji se zajednički nazivaju jednim imenom. Ovde nećemo detaljnije ulaziti u opis ovog sindroma, ali ćemo navesti da ga odlikuje poremećaj nivoa hormona vezanih za ženski reproduktivni ciklus. Zahvaljujući tome, dolazi do narušavanja normalnog odvijanja ciklusa i vrlo često viška testosterona u telu. Kod velikog broja žena kojima je dijagnostifikovan PCOS, prisutan je i povišen insulin. U okvir mogućih simptoma sindroma policističnih jajnika spadaju i pojačana maljavost, masna koža, kao i akne.

pranje lica

Rešenja za “hormonske bubuljice”

Mogući načini za borbu protiv akni zavise od konkretnog slučaja i ozbiljnosti problema. Pogledajmo neka od mogućih rešenja:

  • Redovno čišćenje lica kozmetičkim sredstvima namenjim posebno koži podložnoj mašćenju može ukloniti sebum i nečistoću iz pora čime će se donekle smanjiti učestalost pojave akni u čijem osnovu su zapaljenski procesi uzrokovani prisustvom bakterija.
  • Korekcija ishrane, naročito kod osoba koje su već gojazne ali i kod onih koji to nisu – jer hrana ne samo da utiče na gojenje nego i na hroničnu inflamaciju u našem organizmu. Potrebno je izbegavati namirnice bogate šećerom, margarinom i belim brašnom, kao i prženu hranu (naročito u komercijalnim uljima). S druge strane, unositi više svežeg povrća i voća, te morske ribe.
  • Biljni suplementi, od kojih je najpoznatija peruanska maka, mogu biti u nekim slučajevima od pomoći ženama koje pate od sindroma policističnih jajnika ili imaju hormonski disbalans iz nekih drugih razloga, čime će se posredno pozitivno uticati i na masnoću kože.
  • Medicinska sredstva i procedure. Od antibiotskih krema, preko kontraceptivnih pilula pa do procedura kao što su laser, svetlosna terapija i hemijski piling – za teže i tvrdokornije oblike akni postoje različita rešenja na koja će vas uputiti vaš dermatolog.

 

Ono što je na kraju krajeva najvažnije kod slučajeva kože podložne aknama, jeste da se zadrži pozitivan duh i isprobaju različita sredstva ili procedure kako bi se stanje unapredilo koliko je to moguće. Ne vredi da nam život prolazi u malodušnosti ili izbegavanju – samo zato što mislimo da u datom trenutku “nismo dovoljno lepi”. Možda zvuči otrcano ali je ipak istinito: Lepota dolazi iznutra!